Ta neodoljiva želja za stalnim češanjem, postoji li razlog?

Ta neodoljiva želja za stalnim češanjem, postoji li razlog?

stu. 26

Stalan nemir i češanje je vrlo česta pojava u naših kućnih ljubimaca, osobito pasa. Ovaj problem značajno utjeće na kvalitetu života kako ljubimca tako i njegovog vlasnika. Spremni smo da učinimo sve kako bi mu pomogli. Odlazimo veterinaru no često nismo svjesni da se moramo naoružati strpljenjem te s povjerenjem poslušati savjete svog veterinara.

Češeli se naš ljubimac, liže li šape struže tijelo o predmete ili pak trese glavom i češćka se po uški , sve su to znakovi tzv. pruritusa ili nesnosnog svrbeža. Svemu tome postoji razlog. Najčešći razlog nesnosnog svrbeža je stanje koje se stručno naziva atopijski dermatitis ili u prijevodu alergija. Psi mogu biti alergični na različite okolišne alergene poput peludi biljaka, no ne smijemo zanemariti ni alergije na različite golim okom nevidljive grinje kojima obiluju i naši stanovi. Psi su osjetljivi na udisanje različitih gljivica kojima obiluje trulo lišće. Česte su i alergije na sastojke hrane i na krvožedne dugonoge napasnike koje nazivamo buhama. Svrbež može pratiti i dijabetes te zatajenje bubrega, autoimune bolesti i tumore. Razlog češanju su i prekomjerno namnožene bakterije kojima inače obiluje koža.

Kada će nastupiti svrbež ovisi o brojnim čimbenicima , ali i o ljubimcu. Proces nastajanja svrbeži je vrlo složeni proces u kojem sudjeluju brojne stanice u koži no najjednostavnije se može prikazati i na sljedeći način. Svrbež je posljedica stimulacije živčanih završetaka u koži , a ona se odnosi na različite tvari koje mogu potjecati od prekomjernog rasta bakterija , ali i stanica koje sudjeluju u nastanku alergije. Danas je poznato da svaka životinja ima različiti prag podnošljivosti pa tako neke pokazuju znakove već nakon blage stimulacije dok druge tek nakon sudjelovanja različitih čimbenika poput alergije, namnoženih bakterija i suhe kože. Među čimbenicima koji utječu na pojavu svrbeži treba svakako izdvojiti i stresno stanje, visoku temperaturu u okolišu i dodir s vodom. Ponovo naglašavamo da je svrbež samo znak neke bolesti i želimo li osloboditi našeg ljubimca ovog vrlo neugodnog osjećaja potrebno je obratiti se svom veterinaru. Za rješavanje problema najvažnija je suradnja s veterinarom . Pri tome posebnu pažnju moramo posvetiti iznošenju točnih podataka o prvoj pojavi trajanju , promjenama i slično. U većini slučajeva iako iz opravdanih razloga vlasnici nisu najbolji suradnici pa tako vrlo često precjenjuju učestalost nekih znakova ili pak potcjenjuju značaj trenutnog stanja bolesti. Vrlo jasni znakovi češanja su često povrede kože te oštećena dlaka. To se najbolje može vdjeti po područjima bez dlake, promjenjenoj boji kože i dlake, ali i krastama koje su nastale kao posljedica blažeg krvarenja. Tragove češanja veterinar otkriva i pregledom izmeta pri čemu nalazi ostatke dlake kao i pregledom usne šupljine i zubiju gdje također pronalazi zaostalu dlaku. Česte su i promjene boje krzna na šapama i na području spolnih organa što je osobito vidljivo u pasasa sa svijetlom dlakom. Vro je važno svom veterinaru reći kada i kako je sve započelo. Na kojim mjestima se pas stalno češe. Koliko sve to traje. U koje doba godine je počelo. Kako je nabavljen ? Gdje boravi tijekom dana ? Čime se hrani. Često već nakon dužeg razgovora veterinar uspijeva usmjeriti svoja razmišljanja u cilju pronalaženja uzroka. Tako štene u dobi od 3 do 6 mjeseci koje se češe po njušci ili trbuhu može biti znak da je alergično na neke sastojke hrane. Javlja li se svrbež redovito u određeno doba godine veterinar će posumnjati na pojavu tzv. atopijskog dermatitisa ili alergije koja se očituje upalom kože. Intenzivni svrbež na stražnjem dijelu tijela, nogama i trbuhu može biti uzrokovano alergijom na sastojke sline buhe. Kada se radi o svrbežu tada liječenje mora biti usmjereno prema uklanjaju uzroka nastanka ove bolesti. Najvažnije je pronaći razlog no to nije tamo jednostavno. Često svrbež nastaje iz različitih razloga. Tako promjenom hrane uklanja mo alergene koji su odgovorni za nastup alergijskog stanja. Posumnja li veterinar na alergiju na slinu buhe tada će svakako preporučiti sredstvo koje će ga zaštititi od buha. U posljednje vrijeme alergije se sve češće rješavaju iImunoterapijom koja dovodi psa u stanje podnošljivosti odnosno smanjene podražljivosti na alergene iz okoliša. Često su alergijska stanja zakomplicirana opsežnim bakterijskim infekcijama pa je zato vrlo važno da liječenje obuhvati oba problema.